Što povezuje savjetovanje i psihoterapiju
Savjetovanje i psihoterapija nerijetko se među laicima upotrebljavaju u svrhu označavanja iste djelatnosti.
Među najveće sličnosti svakako spada činjenica da je riječ o interpersonalnoj intervenciji kojoj je svrha poboljšanje osobnog osjećaja dobrobiti i ublažavanje subjektivnog osjećaja neugode klijenta koji se uključuje u proces.
Sličnosti u načinu rada
Među ostale sličnosti spadaju:
- korištenje sličnih metoda i tehnika u radu (ovisno o educiranosti i osobnim preferencijama samog savjetovatelja ili psihoterapeuta)
- vremenski okvir rada
- način rada (individualna, obiteljska, grupna terapiju ili rad s parovima)
- korištenje direktnog kontakta, online ili putem telefona.
Također, obje metode podrazumijevaju povjerljivost odnosa između terapeuta i klijenta što predstavlja etičku, ali i zakonsku obavezu svakog psihoterapeuta i savjetovatelja.
Tko su psihoterapeuti i kakva je njihova edukacija
No, osim sličnosti, postoje i očite razlike. Psihoterapeuti su educirani stručnjaci sa znanjima iz nekog konkretnog psihoterapijskog pravca čija osnovna struka može biti u različitim područjima društveno-humanističkog djelovanja. Najčešće je riječ o psiholozima, socijalnim radnicima, rehabilitacijskim stručnjacima, liječnicima i psihijatrima.
Upotreba raznovrsnih metoda i tehnika, od kojih su neke karakteristične za pojedine pristupe, najviše ovisi upravo o educiranosti, iskustvu i kreativnosti samog psihoterapeuta. No, nije rijetko ni prožimanje raznovrsnih psihoterapijskih pristupa zahvaljujući činjenici da u niti jednom odnosu psihoterapeuta i klijenta ne vrijede gotovi recepti te da je svaki takav odnos jedinstven.
Razlike u ciljevima i trajanju procesa
Definiranje samih ciljeva savjetodavnog ili psihoterapijskog pristupa može se svrstati i među sličnosti, ali i među razlike. Naravno da je u oba pristupa jasno da se želi postići dobrobit za klijenta. No, savjetodavni proces obično traje kraće i orijentiran je na rješavanje konkretnih problema i životnih izazova, dok je psihoterapija uglavnom dugotrajnija i usmjerena na rješavanje uzroka nefunkcionalnog ponašanja ili mišljenja u smjeru postizanja dubljih promjena.
Razlike se često nađu i kod populacije samih klijenata gdje nerijetko ozbiljniji problemi zahtijevaju i educiranijeg stručnjaka s usmjerenim pristupom koji je prilagođen upravo specifičnom problemu, ali to ne mora uvijek biti pravilo. Ovakav usmjereniji pristup karakterističan je za psihoterapijski odnos i definiran je značajkama određene psihoterapijske škole.
Što je presudno za uspješnost psihoterapije
Povremeno se mogu čuti mišljenja da određeni pristup postiže bolje rezultate u liječenju/tretmanu nekog problema. Kako onda pomoći pojedincu da se odluči potražiti odgovarajućeg stručnjaka koji će njemu biti od najveće koristi?
Mišljenja su brojna oko toga koji je oblik psihoterapije najučinkovitiji te koje vrste psihoterapije, odnosno konkretne metode i tehnike su optimalne za rješavanje određenih problema.
No, brojnim istraživanjima potvrđeno je da je kvaliteta odnosa između psihoterapeuta i klijenta presudna za uspješnost psihoterapije kao i za subjektivni osjećaj zadovoljstva pojedinca koji se odlučio za ovu vrstu traženja pomoći. Važni su svakako i motivacijski faktori, svatko tko se odluči potražiti neku vrstu pomoći pokazuje određenu spremnost na promjenu, ali ta spremnost se najbolje manifestira kroz aktivnu ulogu samog klijenta i preuzimanje odgovornosti za vlastite izbore.
„U svakom trenutku imamo dvije opcije: iskoračiti naprijed u rast ili uzmaknuti natrag u sigurnost.” Abraham Maslow
Ako razmišljate o psihoterapiji i trebate podršku u odabiru terapeuta, slobodno nam se javite — taj prvi korak je često i najvažniji.
Želite krenuti na psihoterapiju? Dogovorite svoj susret!
Najnoviji komentari