O nama

Rođen sam u 1976. u Zagrebu. Studij psihologije bio je početak mog profesionalnog razvoja. Tijekom i nakon studija odlučio sam proširivati svoje znanje i iskustvo dodatno se educirajući kroz razne edukacije i radionice vezane uz osobni rast i razvoj.
Završio sam četverogodišnju edukaciju iz Gestalt psihoterapije pri IGW Institutu iz Würzburga u Njemačkoj, 1. stupanj edukacije iz Transakcijske analize (TA 101), te edukaciju iz Psihološkog telefonskog savjetovanja i nekoliko godina sam volontirao na Telefonu za psihološku pomoć kao savjetovatelj. Stalno se dodatno usavršavam kroz razne edukacije.

Radio sam 12 godina u osnovnoj školi kao stručni suradnik – psiholog.

Kako bi moj rad s djecom i mladima bio kvalitetniji upisao sam i završio dodatnu edukaciju iz područja Terapije igrom u Kanadi tako da u individualnom radu koristim razne kreativne pristupe.

Oduvijek su me zanimala različita područja znanosti i duhovnosti u kojima sam pronalazio mnoge odgovore o tome kako kvalitetnije i ispunjenije živjeti život. Spoznao sam da je odnos koji stvaramo sa svijetom oko sebe najvećim dijelom vezan uz to kako doživljavamo sebe i kako se odnosimo prema sebi.

Volim ljubav koju pridajem procesu osobnog rasta i razvoja dijeliti s drugima.
Osjećam se nadahnuto i ispunjeno kada mogu drugima biti pomoć na putu osvještavanja njihovih vlastitih potencijala kojima će se voditi kako bi kvalitetnije i ispunjenije živjeli svoj život.

U slobodno vrijeme se bavim dizajnom interijera. Smatram da lijepo i skladno uređen životni i radni prostor, kao i odnos koji stvaramo s tim prostorom pozitivno doprinosi kvalitet života i rada.

U PsihoPLANET-u provodim individualno savjetovanje i psihoterapiju za djecu, mlade i odrasle, a u suradnji s kolegicom Helenom Hašpl Jurišić vodim radionice za roditelje pod nazivom ”Ja, roditelj”.

TVOJA STAZA, Ratko Zvrko

Čuj, kad ti je jako teško
kad te nešto strašno muči
i kad ne znaš dal’ je gore
na ulici il’ u kući,
daj odmahni lijevom rukom,
daj odmahni desnom rukom
i odlučno čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema
to će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza
al’ znaj, to će biti tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta za drugoga,
zato brodi…

Ako ipak i nekad jednom
na lud kamen zakoračiš
pa kad s glavom na tlo tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi
k’o da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.

A kad ti je jako lijepo
i kad misliš da si sretan
smiri malo svoju snagu,
nemoj da se praviš važan,
već nastavi svojom cestom
niti lijevo, niti desno,
pa širokim hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.

Jednog ćeš dana stići
na kraj samo svoga puta
tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al’ ćeš znati tko si-što si
i koliko stvarno vrijediš
i da si netko samo zato
što jedino put svoj slijediš!